Jevanđelje po Jovanu

Jevanđelje po Jovanu je četvrto jevanđelje Novog zaveta.

Citati

„U početku bješe riječ, i riječ bješe u Boga, i Bog bješe riječ. (1:1)”

„Posla Bog čovjeka po imenu Jovana. Ovaj dođe za svjedočanstvo da svjedoči za vidjelo da svi vjeruju krozanj. On ne bješe vidjelo, nego da svjedoči za vidjelo. (1:6-8)”

„I riječ postade tijelo i useli se u nas puno blagodati i istine; i vidjesmo slavu njegovu, slavu, kao jedinorodnoga od oca. Jovan svjedoči za njega i viče govoreći: Ovaj bješe za koga rekoh: koji za mnom ide preda mnom postade, jer prije mene bješe. I od punosti njegove mi svi uzesmo blagodat za blagodaću. (1:14-16)”

„Jer Bogu tako omilje svijet da je i sina svojega jedinorodnoga dao, da ni jedan koji ga vjeruje ne pogine, nego da ima život vječni. Jer Bog ne posla sina svojega na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spase krozanj. (3:16-17)”

„A Isus im reče: Zaista, zaista vam kažem: ako ne jedete tijela sina čovječijega i ne pijete krvi njegove, ne ćete imati života u sebi. Koji jede moje tijelo i pije moju krv ima život vječni, i ja ću ga vaskrsnuti u pošljednji dan: Jer je tijelo moje pravo jelo i krv moja pravo piće. Koji jede moje tijelo i pije moju krv stoji u meni i ja u njemu. (6:53-56)”

„I poznaćete istinu, i istina će vas izbaviti. (8:32)”

„A Isus im reče: Zaista, zaista vam kažem: ja sam prije nego se Avram rodio. (8:58)”

„Isus mu reče: Ja sam put i istina i život; niko ne će doći k ocu do kroza me. (14:6)”