Jakob Grim

Izvor: Викицитат

Jakob Grim (4. januar 1785 — 20. septembar 1863) je bio nemački pisac, filolog, bibliotekar u Kaselu, akademik i profesor u Berlinu i osnivač savremene germanistike.

Citati[uredi]

„Ovo će biti početak rada na velikom nemačkom rečniku, ne staronemačkom, već modernom, živom, od Lutera do Getea. Bogatstvo naših izvora nikada nije dovoljno iscrpljeno, a očekuje se da će rezultati biti iznenađujući.”


„Ova sramno podeljena nacija mora ponovo postati slobodna i ustavna. Poljska je spasonosna za Evropu između Nemačke i Rusije.”


„Priroda ne ostavlja čoveka toliko da ga liši svih sredstava za samoodbranu.”


„Koji narod nije bio prvo pesnik pa mislilac?”


„Ovo arogantno razmišljanje je protiv mog uma, ceo život vekova bio je ispunjen sirovošću tupog i bezradosnog duha. Na kraju krajeva, blagodatnoj velikodušnosti Božijoj odgovarao bi onaj koji je dao da svako doba vidi svoj dan i ulio u ljude, kao što ih je sagradio darovima tela i duše, znanjem iz višeg vođstva. Svi, uključujući i najzapuštenije generacije, dobili su blagoslov srećnog i uređenog života, koji je narodima lepe rase sačuvao običaje i prava.”


„Prva stvar koju pošten um može naučiti iz proučavanja starih basni i legendi jeste da iza njih ne krije se besposleni razum, nikakva fikcija, već prava poezija ; [...] objektivni entuzijazam.”


„Drevni ljudi su bili veći, čistiji i svetiji od nas; sjaj božanskog porekla i dalje je sijao u njima i nad njima, kao da bistra, čista tela nastavljaju da sijaju ili sijaju neko vreme kada ih pogledate direktno iz blistavog Sunčev zrak u gustom mraku.”