Nikanor Para

Izvor: Викицитат

„Prvi uslov svakog remek-dela: da prođe neopaženo.”

„Sve je poezija osim poezije.”

„Poezija će umreti ako je niko ne vređa.”

„Poezija je bila luksuzan predmet, ali za nas je osnovna namirnica: ne možemo da živimo bez poezije.”

„Poeziji oblaka suprotstavljamo poeziju čvrste zemlje, hladne glave, vrelog srca.”

„Sve što se kreće je poezija. Proza je ono što ne menja mesto.”

„Pesnik je čovek kao i svi, zidar koji gradi svoj zid: graditelj vrata i prozora.”

„Svaki pesnik koji drži do sebe mora da ima svoj rečnik.”

„Pesnik ne drži svoju reč ako ne menja nazive stvari.”

„Pesnik je tu da drvo ne raste ukrivo.”

„Pesma mora da bude teorema: ekonomija jezika i ekonomija resursa; postići maksimalno sa minimalnim.”

„Smatram sebe zavisnikom od bele strane.”

„Dobro, a ko će nas sada osloboditi od naših osloboditelja?”

„SAD, gde je sloboda kip.”

„U kavezu ima hrane. Malo, ali je ima. Van njega vide se samo ogromna prostranstva slobode.”

„Sve je dozvoljeno. Apsolutna sloboda kretanja. Ali, naravno, da se ne izlazi iz kaveza.”

„Ima dva hleba. Vi pojedete dva. Ja nijedan. Prosečna potrošnja: hleb po osobi.”

„Rast cene hleba izaziva rast cene hleba.”

„Consumare humanum est”

„Konzumerizam: zmija koja guta sopstveni rep.”

„Dobre Vesti: zemlja će se oporaviti za milion godina. Mi smo ti koji ćemo nestati.”

„Više ne tražimo hleb, krov nad glavom i kaput; zadovoljavamo se sa malo vazduha, vaša Ekselencijo!”

„Ne znam čemu tolika halabuka: meni smog prija.”

„Katastrofičar? Naravno da jesam, ali umeren!”

„Pešaci: anonimni heroji ekologije.”

„Kažu: proleteri protiv buružuja. Čitaj: miroljubivi pešaci protiv ubica za volanom.”

„Ni socijalista ni kapitalista, nego naprotiv: ekologista.”

„Marksista? Ne, ateista, hvala Bogu.”

„Levica i desnica ujedinjene nikad neće biti pobeđene.”

„Ovo nije banana republika. Ovde nema korupcije. Ova zemlja je srećna kopija Raja. Ili barem fotokopija.”

„Tražim da mi daju Nobela iz humanitarnih razloga.”

„Nagrade su za slobodne duhove i za prijatelje žirija.”

„Tri stiha Boba Dilana zaslužuju svaku nagradu, uključujući i Nobelovu.”

„Jaganjče Božji koji oduzimaš grehe sveta, reci mi koliko ima jabuka u zemaljskom raju.”

„Oče naš koji si tamo gde jesi, okružen nelojalnim anđelima, iskreno ti kažem: ne pati više zbog nas.”

„Smrt je kolektivna navika.”

„Samo jedna stvar je jasna: da se meso puni crvima.”

„Šta nam vredi što smo rođeni kao ljudi, kada će nas ubiti kao životinje!”

„Svaki čovek je heroj samim tim što je smrtan, a heroji su naši učitelji.”

„Sviđalo nam se to ili ne, smrt je mehanizam retroalimentacije ili crna kutija globalnog organizma.”

„Misao se ne rađa u ustima, rađa se u srcu srca.”

„Misao umire u ustima.”

„Stvarnost teži da nestane.”

„Između srca i leđa zjapi provalija.”

„Navedi mi deset reči na španskom jeziku koje su za tebe najlepše i reći ću ti ko si.”

„Ne bacajmo prašinu u oči: automobili su invalidska kolica.”

„Zatvaram XX vek. Otvaram XXI vek.”

„Pažnja: opasnost na nula metara!”

„Tajna večne mladosti? Dobar život i nimalo srama.”

„Velika je greška uzimati svet za ozbiljno, prava ozbiljnost je komična.”

„Glagol biti je halucinacija filozofa.”

„Plesati je misliti telom.”

„Lav je napravljen od jaganjaca.”

„Analizirati znači odreći se samog sebe.”

„Barut, štampa, Kristifor Kolumbo i italijanski sonet su četiri jahača Apokalipse.”

„Sanjajte, sanjajte! Svet će nestati.”

„Ne biti idealista sa dvadeset godina, znači nemati srca. Biti to i dalje sa četrdeset, znači nemati mozga.”

„Došlo je vreme da se povučem. Hvala svima, kako ljubaznim prijateljima, tako i pomahnitalim neprijateljima, nezaboravnim svetim likovima!”

„Oprosti mi, čitaoče, prijateljski čitaoče, što ne mogu da se oprostim od tebe prijateljskim zagrljajem: opraštam se od tebe usiljenim osmehom.”

„Treći i poslednji poziv: individualisti svih zemalja, ujedinite se dok ne bude prekasno.”