Migel de Unamuno

Izvor: Викицитат
Migel de Unamuno (1925)

Migel de Unamuno i Hugo (29. septembar 1864 – 31. decembar 1936) je bio španski baskijski pisac, filozof i esejista, jedna od najznačajnijih figura generacije 1898.

Citati[uredi]

  • Treba da se borimo protiv zle sudbine, pa makar to bilo i bez nade na pobedu.
  • Ljubav je, čitaoci i braćo moja, nešto najtragičnije u svetu i životu; ljubav je kći zablude i otac razočaranja; ljubav je uteha u tuzi, jedini lek protiv smrti, pošto joj je sestra.
  • Voleti u duši – znači saosećati, i ko više saoseća, više voli.
  • Živeti – znači davati se, održavati se, a održavati – znači umirati.
  • Svako saznanje je saznanje o smrti i bolu.
  • Bol nam govori da postojimo. Bol nam govori da postoje oni koje volimo. Bol nam govori da postoji svijet u kome živimo.
  • Ko ne pati taj i ne uživa, kao što ne oseća toplinu ko ne oseća zimu.
  • Vera koja ne sumnja je mrtva vera.
  • Vera nije verovati u ono što nismo videli, nego stvoriti ono što ne vidimo.
  • Verovati u ono što nismo videli, naučio nas je katihizis, jeste vera; verovati u ono što vidimo - i ono što ne vidimo - jeste razum, saznanje; a verovati u ono što ćemo videti - ili nećemo videti - jeste nada. I sve je to skupa verovanje. Tvrdim, verujem, kao pesnik, kao stvaralac, gledajući u prošlost, u uspomene; negiram, ne verujem, kao racionalno biće, kao građanin, gledajući u sadašnjost, i sumnjam, borim se, razdire me agonija kao čoveka, kao hrišćanina, dok gledam u neostvarivu budućnost, u večnost.
  • Verujem u Boga zato što verujem Bogu.
  • Čak je i ateisti potreban Bog kako bi mogao da ga poriče.
  • Zavist je hiljadu puta gora od gladi, jer je duhovna glad.
  • Možda je sama bolest neophodno stanje onoga što se zove napredak, a sam napredak bolest.
  • Ponekad je ćutanje najgora laž.