Kortni Lav
Izgled

Kortni Lav, rođena kao Kortni Mišel Harison (9. jul 1964) je američka rok pevačica, glumica i tekstopisac.
Citati
[uredi]- „Želim da svaka devojka na svetu uzme gitaru i počne da vrišti.”
- „Ako jebeno umrem a da nisam napisala dve, tri ili četiri briljantne rok pesme... Ne znam zašto sam živela svoj život.”
- „Američki muškarac upravlja polovinom globalnog sveta i od prvog dana odrasta na rok muzici. Ako možete da promenite psihu nekoga ko odrasta u silovatelja ili totalnog mizoginistu, vi stvarate vrednosti i umesto da prazninu činite većom, vi je činite manjom.”
- „Moj cilj me održava u životu i nijedno lično pitanje se neće mešati u to. Ako ljudi pokušaju da me stave u ludu kutiju – 'jebena luda Kortni' – samo napred. Ali ako mislite da ćete me sprečiti tamo gde idem, nećete to učiniti. Radim svoj posao. Isporučujem prokletu robu. I ponovo ću ih isporučiti.”
- „Nosila sam haljinu koja je bila toliko ograničavajuća i cipele visoke pet inča da sam jedva mogla da zaronim. Onda sam dobila najbolje napise, zbog toga što sam ženstvena, pretpostavljam. Nisam mogala dobro da se krećem i bila sam uzdržana, što je jednako odličnom pregledu. To je prilično užasno.”
- „Svaki put biramo udobnost umesto individualnosti – svaki put.”
- „Kada pišem, zaboravim da sam poznata. To je stvarno loša stvar.”
- „Pisanje pesama ima mnogo veze sa seksualnošću. Neko vreme sam plesala i samo to što sam bila u blizini me je navelo da shvatim šta ljudi koriste. A ako odrastete blagosloveni određenom lepotom ili određenom inteligencijom koja ističe vašu lepotu, možete doći u bolji položaj u životu.”[1]
- „Moja stvar je ’Ne zajebavaj se sa mnom’. U stvarnom životu, ’stvarnom’ stvarnom životu, ja sam preosetljiva, ali ljudi imaju tendenciju da misle da nisam ranjiva jer se ne ponašam ranjivo.”[2]
- „Nisam zaista pričala dok nisam počela da se družim '80. ili '81. sa dreg kvinovima u Metropolisu ili Metu, gej klubu novog talasa u Portlandu. Bila sam veoma, veoma tiha. Toliko da mi je u jednom trenutku, kada sam bila veoma mlada, dijagnostikovan verovatni autizam. A onda sam počela da se družim sa kučkastim dreg kvinovima i sa mojim prijateljicama Ursulom i Robin, i one su me u osnovi odgajile. Pronašla sam svoju unutrašnju kučku i trčala sam s njom.”[3]
- „Stvar je u tome što proleterski muški rok kritičari imaju pravi problem sa Brusom Springstinom i pitanjima teksas bumera. Mi, žene, imamo hiljade i hiljade godina mode u našoj DNK. Želimo da nosimo lepu odeću, to je deo onoga što radimo, tako da nemam problem sa tim. Ako imate priliku da odete na dodelu Oskara u sjajnoj haljini, iskoristićete je. Ne moram da slušam pravilo. Ko je doneo to pravilo? Neki glup tip.”[4]
- „Bez korišćenja istorije, nije bilo načina da budete usred svega toga i razumete kako je to bilo. Biti par koji je progonio, i biti tako slabi ljudi, tako krhki i reaktivni, zbijeni zajedno jer ceo svet propada, ona proizvodi zvuk kao bomba koja eksplodira. Imate svoj tim, sektašku levicu, koja se cepa i optužuje. Mi skupljamo gnjide Ediju Vederu, a Edi Veder pokušava da se obračuna sa ustavom, a ceo prokleti svet me osuđuje na lomaču. To je bilo ludilo. Dakle, kao reakciju na to, napravio sam album o tome.”[5]
- „Pošto sam praktično poklanjala svoju muziku besplatno po starom sistemu, ne plašim se bežičnih veza, MP3 datoteka ili bilo kojih drugih pretnji po moja autorska prava. Sve što moju muziku čini dostupnijom većem broju ljudi je odlično. MP3 datoteke zvuče loše, ali dobro napravljen album zvuči odlično. I ne zanima me šta ko kaže o digitalnim snimcima. Trenutno su dobri za dens muziku, ali pokušajte da slušate topao gitarski ton na njima. Nisu dobri za ono što ja radim. ... Tražim ljude koji će mi pomoći da se povežem sa više fanova, jer verujem da će fanovi ostavljati bakšiš na osnovu uživanja i usluge koju pružam. Ne plašim se da će dobiti pregled. To će zaista biti globalno selo gde milijardu ljudi ima pristup jednom umetniku i milijardu ljudi može da ostavi bakšiš ako želi. To je radikalna demokratizacija. Svaki umetnik ima pristup svakom fanu i svaki fan ima pristup svakom umetniku, i ljudi koji usmeravaju fanove ka tim umetnicima. Ljudi koji daju savete i tehničku vrednost su ljudi koji su nam potrebni. Ljudi koji se gužvom okupljaju u distributivnoj cevi i pokušavaju da ignorišu fanove i umetnike nemaju nikakvu vrednost. Ovo je savršen sistem.”[6]
- „Moj brat, Tobi, je visok 198 cm i išao je na Vasar koledž. Moj drugi brat, Univerzitet Braun. Moja sestra, bez ijednog penija od mene ili mog očuha, Pravni fakultet Univerziteta u Njujorku, broj jedan u svojoj klasi - Isuse, to je tako funkcionalna porodica, ne znam odakle sam došla.”[7]
- „Kada sam imala četrnaest godina, bila sam jako ružna i mislila sam da sam Kejt Mos. Jurila sam ovog tipa po imenu Mark Reni, koji je bio najzgodniji fotograf u Portlandu, ubedila sam ga da me slika... Dakle, ako me neko nazove ružnom, to mi nekako pređe preko leđa jer nije bitan izgled, već stav - dobijaš seks zbog stava.”[8]
- „Ja sam feministkinja i oduvek sam sebe smatrala feministkinjom. Ono što mi se ne sviđa kod feminizma i krajnje levice uopšte jeste unutrašnja borba, način na koji se krajnja levica previše bori da bi bilo šta postigla i osećam da je u feminizmu to kao, ’pa, ona nije baš dovoljno feministkinja’ i da može postojati ta vrsta manje-više vredne stvari u feminizmu. Takođe mislim da postoji biološka paradigma između muškaraca i žena gde su muškarci samo muškarci, a žene samo žene, i o tome se može nešto reći. Ali istovremeno, mislim da je ravnopravnost među polovima ključna.”[9]
- „U Los Anđelesu je lakše. Ljudi imaju garaže. A onda, kako idete uz obalu, u Vašingtonu i Oregonu ljudi imaju veće kuće i veće garaže, i ljudi imaju roditelje.”[10]
