Derviš i smrt

Izvor: Викицитат

Derviš i smrt je najuspešniji roman srpskog i jugoslovenskog pisca Meše Selimovića.

Citati[uredi]

„Čini mi se da se sve stubokom mijenja, sve se u meni trese u samom temelju, i svijet se ljulja sa mnom, jer je i on bez reda ako je nered u meni, a opet, i ovo što se dešava, i ono što je bilo, iz istog je razloga: što hoću i moram sebe da poštujem. Bez toga ne bih imao snage da živim kao čovek. Smiješno je možda, bio sam čovjek s onim od juče, i hoću da budem čovjek s ovim od danas, drukčijim, možda i suprotnim, ali me to ne buni, jer čovjek je promjena, a zlo je ako ne poslušamo savjest kad se javi.”


„Smrt je jekin, sigurno saznanje, jedino što znamo da će nas stići. Izuzetka nema, ni iznenađenja, svi putevi vode do nje, sve što činimo to je priprema, za nju, priprema čim zakmečimo udarivši čelom o pod, uvek je bliže, nikad dalje. Pa, ako je jekin, zašto se čudimo kad dođe. Ako je ovaj život kratak prolazak što traje samo čas ili dan, zašto se borimo kako bi ga produžili dan ili sat. Zemaljski je život varljiv, vječnost je bolja.”


„Idi od mene, odvratna nemoći, zavaravaš me lažnim slikama rasterećenja, koje nisu čak ni želje.”


„Dobro bi bilo početi sve iz početka. A početka više nema, niti je važan, niti znamo kad bude, posle ga odredimo, kad smo u virovima, kad se sve samo nastavlja, i onda mislimo da bi moglo biti nekako drugačije, a nije, i namećemo se proljeću, da ne mislimo. na nepostojeći početak, ni na ružno nastavljanje. Uzalud hodam sokacima, trošim vreme što se ne da potrošiti.”


„Nada je svodila smrt, opasniji ubica nego mržnja. Pritvorna je, umije da pridobije, smiruje, uspavljuje, šapće ono što čovek želi, vodi pod nož.”


„Išao sam kroz život bez straha i podozrenja, kao budala pored provalije, sad mi se čini provalijom i ravan put.”


„Poučite me mrtvi kako se može umrijeti bez straha, ili bar bez užasa. Jer, smrt je besmisao, kao i život.”