Džin Vajlder

Izvor: Викицитат

Džerom Silberman (engl. Jerome Silberman; Milvoki, 11. jun 1933. — Stamford, 29. avgust 2016), profesionalno poznat kao Džin Vajlder (engl. Gene Wilder), bio je američki glumac, režiser, scenarista, producent i pisac.

Vajlder je glumio u više od 40 filmova, serija i predstava, a napisao je 5 knjiga.
Neka od najpoznatijih filmskih ostvarenja u kojima je glumio su Boni i Klajd (1967), Producenti (1968), Vruća sedla (1974), Mladi Frankenštajn (1974), Vili Vonka i fabrika čokolade (1971), Srebrna linija (1976), Šašavi robijaši (1980), Ne vidim zlo, ne čujem zlo (1989), Drugi ti (1991) i Žena u crvenom (1984). Poslednja uloga mu je bila u seriji Vil i Grejs (2002/2003), nakon čega se predao pisanju. Objavio je memoare Poljubi me kao stranac (2005) i zbirku priča Šta je ova stvar zvana ljubav? (2010), te romane Moja francuska kurva (2007), Žena koja ne bi (2008) i Nešto da te se sećam: Opasna romansa (2013). Neke od Vajlderovih predstava su Poslušni ljubavnik (1962), Majka Hrabrost i njena deca (1963)...

Ženio se četiri puta, a njegova treća supruga — glumica Gilda Radner — preminula je 1989. godine od raka jajnika. Vajlder je potom osnovao Centar za otkrivanje raka jajnika „Gilda Radner” u Los Anđelesu, te udruženje za obolele od raka po imenu „Gildin klub” u Njujorku.

Preminuo je 9. avgusta 2016. u Stamfordu (Konektikat, SAD), od komplikacija Alchajmerove bolesti.
Za života je osvojio nagrade Dervent (1962), Hugo (1975), Nebjula (1976), LVFCS (2002) i Emi (2003), a od značajnijih nominacija mogu se izdvojiti dve za Oskar (1969, 1975), dve za Zlatni globus (1972, 1977) i jedna za nagradu Edgar (2000).


Citati[uredi]

„Glasna vrsta jevrejskog genija — možda je to najbolje što možete reći da ga definišete. [o Melu Bruksu]


„Vudi [Alen] pravi film kao da pali 10.000 šibica da bi osvetlio grad. Svaki [njegov film] je malo bogojavljenje: tematsko, etničko ili političko. [o Vudiju Alenu]


„Sve se vrti oko novca. Jednostavno neki ljudi samo sede i razmišljaju: „Kako ćemo namaći još više novca?” Inače, zašto bi iko želeo da pravi rimejk Vilija Vonke? [o filmu Čarli i fabrika čokolade (2005)]


„I to nije lak zadatak, biti u krevetu sa ovcom, posebno ako uznemirite tu ovcu. Neću nastaviti, ako znate o čemu pričam. [o filmu Sve što ste oduvek želeli znati o seksu* (*ali ste se bojali pitati) (1972)]


„Nisam toliko zabavan. Gilda [Radner] je bila zabavna. Ja sam zabavan ponekad pred kamerama. U životu, s vremena na vreme. S vremena na vreme. Ali ona je bila zabavna. Provela je više vremena brinući se o tome da je vole nego i na šta drugo. [o sebi i supruzi od. koliko je ko zabavan]


„Mi nismo zainteresovani za pristojno cerekanje, mi želimo da se publika valja po podu i pada [od smeha]. Mel radi na nogama — to je pogodak pa promašaj, pogodak pa promašaj, pogodak pa promašaj. Potom u uređivanju iseče promašaje! [o Melu Bruksu]


„Nisam ga pogledao. Ja volim [Džonija] Depa, ali kada sam čuo da rade rimejk, čuo sam — ’Greška’. Kada sam video klipove na televiziji i video šta Dep radi, mislio sam — ’Nemoj pogledati taj film — previše voliš Depa.’ Uvek dobijam komentare: ’Tvoj je bolji.’ Znam da pričaju o Viliju Vonki. [o filmu Čarli i fabrika čokolade (2005)]


„Nikad nismo bili dobri prijatelji, oprečno uvreženom mišljenju. ’Pravili’ smo se za kameru, a potom je prestajalo. On je bio poprilično neprijatna osoba u čijem sam društvu bio kada smo zajedno snimali. Prolazio je kroz svoje probleme sa drogiranjem i nije želeo prijateljstvo van onoga što smo radili na ekranu. [o odnosu sa Ričardom Prajorom]


„Rekao sam: ’Želeo bih da izađem sa štapom i budem bogalj’, i dodao sam, ’zato što niko neće znati od tog momenta da li lažem ili govorim istinu.’ A on [producent] je rekao: ’Misliš — ako to ne uradimo, nećeš odglumiti taj deo?’ A ja sam rekao: ’Da, to je ono što hoću da kažem.’ [imitira producenta mrmljajući sam sebi] ’U redu. U redu. Uradićemo to.’ A ja, ja sam to i mislio, takođe. Zato što je to bio zeznut deo. Ali taj element, ono ’ko zna? da li laže, ili pak govori istinu?’, bio je taj moj glavni pokretač. I to mi se sviđalo; mnogo me privlačilo. [o pitanju da igra Vilija Vonku]


„Pa, znate, nije bio [neki] uspeh kada je izašao. A ja sam čuo neke priče o tome da majke misle kako je bio okrutan prema deci. Šta ... šta su one i svi ostali otkrili kasnije je da su se možda neke majke i osećale tako, ali deca se nisu osećala tako. Deca su razumela film vrlo dobro. Da postoje granice. I žele znati granice. I ohrabrenje je znati da ti neko može reći gde su granice, a to je ono što je Vili Vonka i radio. [o filmu Vili Vonka i fabrika čokolade (1971)]


Srebrna linija (1976) bila je veoma dobra, išlo nam je stvarno odlično. Ali kada smo radili Šašave robijaše (1980), on bi kasnio i po 15 minuta, kasnio bi 30 minuta, kasnio 45 minuta, kasnio sat... [Režiser] Sidni Poatje je kipeo. [o odnosu sa Ričardom Prajorom]


„Mislim da je to uvreda. To je verovatno uvreda Vorner bradersa. Džoni Dep je ja mislim dobar glumac, ali me taj režiser [Tim Berton] ne interesuje. On je talentovan čovek, ali me nije briga što radi stvari kao što je ovo. [o filmu Čarli i fabrika čokolade (2005)]


„Volim pisati knjige. Radije bih da sam kod kuće sa svojom ženom. Mogu pisati, napraviti pauzu, izaći, popiti šolju čaja, poljubiti ženu i vratiti se da napišem još nešto. To nije tako loše. Ja sam zaista srećan. [o tome zašto više ne snima filmove]


„Nema puno belog šećera u Melovim venama. On nikad ne bi pitao publiku za simpatije. [o Melu Bruksu]


„Možda ste čuli priče o tome koliko bombastičan, agresivan i diktatorski Ziro zna da bude. To se nije desilo sa mnom. Uvek me pazio. Ja sam ga voleo. Pazio me kao da sam bio mali vrabac. [o Ziru Mostelu]


„O tome nikad nisam razmišljao kao bog. Nisam znao kako da to nazovem. Ne verujem u đavle, ali u demone verujem zato što svako pre ili kasnije ima neku vrstu demona, čak i ako to zovete drugim imenom, nešto što te pokreće. [o đavlima i demonima]


„Tako je moja ’predstava’ neurotične osobe [neko] ko troši previše vremena pokušavajući da ispravi [sve] krivo. Kada osetim da ja to radim, otrgnem se od toga. [o perfekcionizmu]


„Moja majka je patila svaki dan svog života, a koje sam ja imao pravo da budem sretan ako je ona patila? Tako da kad god sam bio sretan zbog nečega, osećao sam potrebu da to prekinem, a jedini način da se to prekine bila je molitva. ’Oprosti mi gospodaru.’ Za šta, nisam znao. [o majci i molitvi]


„Sjajno umetničko usmerenje NIJE ista stvar kao i sjajno filmsko režiranje. /usmerenje, režiranje; engl. direction/


„Mnogo glumaca u komedijama izvlači svoju osnovnu [pokretačku] snagu iz detinjastog ponašanja. Većina velikih komičara radi takve glupave stvari; rekli biste: „To je [ono] što bi dete učinilo.” [o deci i filmu]


„Glumci upadaju u ovu zamku ako im je nedostajalo da ih vole za ono što zaista jesu a ne što bi mogli da urade — pevaju, plešu, šale se — [pa] onda to uzimaju za ljubav. [o ljubavi i filmu]


„Ja pišem smešno. Ako mogu da nasmejem svoju ženu, znam da sam na pravom putu. Ali da, ne volim da budem preosetljiv. A imam tendenciju prema tome. [o pisanju]


„Ne želim da zvučim [kao]: ’Ne želim da to ispadne zabavno, ali ne volim šou-biznis.’ Ja volim — ja volim da glumim u filmovima. Ja to volim. [o ljubavi prema filmu]


„Želeo sam da uradim — bio je ovaj film po imenu Magija (1978) koji je uradio Entoni Hopkins. A režiser je želeo mene. Scenarista je želeo mene. Džo Levin je rekao ne, ne želim ikakve komičare u ovome. [o filmu Magija (1978)]


„Volim umetnost glume, i volim film, zato što uvek imate drugu šansu ako je želite. Znate, ako mi — ako ovo ne ide dobro, ne možete reći — dobro, mogli biste reći — stanimo. Počnimo ispočetka, Džin, zato što si bio previše nervozan. [o lepoti sedme umetnosti]


„Moja osnovna greška u Najvećem ljubavniku na svetu (1977) bila je da sam od glavnog lika napravio neurotičnu osobu i poslao je u Holivud. Trebalo je da odglumim savršeno normalnu, razumnu, običnu osobu, i da je pošaljem u Holivud. Publika se identifikuje sa glavnim likom. [o filmu Najveći ljubavnik na svetu (1977)]


„Naravno, ponekad, iz čista mira, promeni mišljenje! [u filmu Frisko Kid (1979); nakon što objasni kako bog može sve osim da stvori kišu, ali kiša iznenada baš počne da pada...]


„Mnogo stvari je teško raditi, ali ja mislim da je pisanje, za mene, nakon što sam počeo da glumim sa 13 godina. Volim pisanje sada mnogo više nego glumu samo zato što, pa, delimično zato što su scenariji koji se nude smeće. [o pisanju i novim filmovima]


„Reći ću vam koja je moja religija: Čini drugima ono ono što bi želeo da drugi čine tebi. Tačka. Terminato. Finito. Nemam druge religije. Osećam se baš kao Jevrej i osećam se veoma zahvalnim što sam Jevrej. Ali ja ne verujem u boga ili bilo šta vezano za jevrejsku religiju. [o religiji]


„Ako imam potrebu da se isplačem ili sredim misli, odem na njen grob da proverim da li je drvo koje su naši prijatelji zasadili u dobrom stanju. Pomislim kako bi Gilda bila najsrećnija kad bi se njen jorkširski terijer Iskrica (Sparkl) popiškio na njen grob. Jedan za mamu. Smejala bi se. [o tome koliko ga je potresla smrt supruge]


O Džinu Vajlderu[uredi]

„Moj život je od crno-belog postao život u boji. [Gilda Radner, njegova supruga; opisala vezu nakon što su se venčali]


„On je jednom rukom držao njenog psića uz sebe, a drugom je obgrlio Gildu. Iza njih se prostirao okean. Bio je to divan prizor. Gilda je rekla: ’Teško da mogu biti srećnija nego sad.’ Bili su zaista stvoreni jedno za drugo, ta dva predivna bića. [Karl Rajner, producent; opisao scenu kada je poslednji put video Vajldera i Radnerovu, ’80-ih na jugu Francuske]


Reference[uredi]

Spoljašnje veze[uredi]