Filip Višnjić
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/c/c6/Filip_Vi%C5%A1nji%C4%87_%D0%97%D0%BD%D0%B0%D0%BC%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D1%82%D0%B8_%D0%A1%D1%80%D0%B1%D0%B8_XIX._%D0%B2%D0%B5%D0%BA%D0%B0.jpg/220px-Filip_Vi%C5%A1nji%C4%87_%D0%97%D0%BD%D0%B0%D0%BC%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D1%82%D0%B8_%D0%A1%D1%80%D0%B1%D0%B8_XIX._%D0%B2%D0%B5%D0%BA%D0%B0.jpg)
Filip Višnjić (1767 — 1834) je jedan od najpoznatijih srpskih guslara i tvoraca srpskih narodnih pjesama.
Citati[uredi]
„Usred zime kad mu vreme nije,
Sinu munja na časne verige.”
„Tu smo bili, očima gledali,
Kad se dvije udariše vojske,
U Mišaru, polju širokome,
Jedno srpska, a drugo je turska.”
„Rani sina, pak šalji u vojsku,
Srbija se umirit ne može.”
„Poturico, Mehmed-kapetane,
Obazri se da se pogledamo,
Da vidimo čija je sad Mačva.
Il' je moja, il' će biti tvoja.”
„Ne može se carstvo zadobiti,
Na dušeku sve duvan pušeći.”
„Mehmed-Aga, eto ti poreze,
Sirotinja te je pozdravila,
Više tebi davati ne može.”
„S Turcima sa mrsno večerao,
Večerao i mrsno ručao,
S Turcima sam iš'o u džamiju, turski klanjam, srpski boga molim.”
„Đe je sreća, tu je i nesreća,
Đe nesreće, tu i sreće ima.”
„Biljege mu nikakve ne vrže,
Da se Marku za grob ne raznade,
Da se njemu dušmani ne svete.”
„Ako meni Bog i sreća dade,
Te pogubim Baja na mejdanu,
Daću tebi sve ruho Bajovo,
I daću ti oružje njegovo,
I sve blago što kod njega nađem.”