Dušan Vasiljev

Izvor: Викицитат

Dušan Vasiljev (19. jul 1900 — 27. mart 1924) bio je srpski pesnik, prozni i dramski pisac, jedan od najznačajnijih srpskih ekspresionista.

Citati[uredi]

„Ja sam se gazio u krvi do potkolena,

I nemam više snage.
Sestra mi se prodala za pare
I majci su mi posekli sede kose.
I ja u ovom mutnom moru bluda i kala
Ne tražim plena:
Oh, ja sam žedan mraka! I mleka i cvetka!
I bele jutarnje kose!”


„Moja je duša strahovito pusta,

ko vrt u golu, poznu jesen.”


„Smrt, ta večno željna bludnica,

svaki mi dan ukrade
od krvi jednu kap,
i jedan mi dah iz grudi otme,
i podvodi mi žene mlade
da mi još sutra uklope štap.”


„Kada si me sa parfemom tvoga tela

opila u tvome krilu,
zaspao sam proletnjim snom samrtničkim,
Đurđevdanska čarobnice.”


„Nema praznika ni nedelja,

i sva je sreća u suncu
što nas pokatkad u stari život vrati,
i razbudi ponovo i nama drvodelje
sa livanskih i balkanskih gora.
A trag je dubok i strašan,
i neće ga niko nikad zatrpati.”