Vlado Dapčević

Vlado Dapčević je bio jugoslovenski revolucionar, prokomunistički disident, i politički zatvorenik.

Citati

„Tih godina svijet je bio potpuno podijeljen na dva dijela: na svijet socijalizma i na svijet imperijalizma i kapitalizma. Bila su se stvorila dva hegemona: Amerika, kao glavni hegemon u svijetu imperijalizma, i Sovjetski Savez, kao glavna snaga u svijetu socijalizma. U mnogim evropskim zemljama tada se još nije znalo ko će koga. U Rumuniji je još bio kralj, u Mađarskoj partiji malih posjednika zajedno sa komunistima, u Čehoslovačkoj Benešu i buržoaski demokrati, u Poljskoj slično. Tad je počeo hladni rat koji se svakog trenutka mogao pretvoriti u pravi rat. U takvoj situaciji, svako slabljenje na bilo kom dijelu fronta imperijalizma, značilo je jačanje snaga socijalizma, i obrnuto, svako slabljenje fronta socijalizma, značilo je jačanje snaga imperijalizma. Došla je četrdeset osma. Iz svih onih mojih kolebanja, dilema, razmišljanja, iskristalisala se jedna stvar kao osnovna. Za mene uopšte nijesu bile bitne pojedine rečenice iz onih pisama i rezolucija. Za mene je bilo bitno samo jedno: da li ćemo ići sa Sovjetskim Savezom, socijalističkim taborom i međunarodnim komunističkim pokretom protiv imperijalizma, ili ćemo, hteli mi to ili ne želeli, ići sa imperijalizmom protiv Sovjetskog Saveza i međunarodnog komunističkog pokreta? Bilo mi je jasno da je stvar socijalizma u Jugoslaviji propala ako krenemo ovim drugim putem. Treći put niti sam vidio niti ga ima. Tako mislim i danas, četrdeset jednu godinu poslije toga.”

— Dapčević u knjizi „Ibeovac-Ja Vlado Dapčević” o svojim razlozima da podrži rezoluciju Informbiroa

„Koliko mogu da vidim iz štampe, tamo se sada glože oko nekih pitanja koja su davno istorijski prevaziđena. Nije bitno kako se formirao crnogorski narod. Svi su se narodi sticajem istorijskih okolnosti najčešće formirali od raznih plemena i naroda. Bitno je to kako se jedan narod nacionalno osjeća. Koliko ja znam, Crnogorci su se uvijek osjećali kao Srbi, i to kao najčistiji Srbi. Otprilike onako kako se osjećaju Austrijanci u odnosu na ostale Njemce. Isto poreklo, isti jezik, ista kultura, ali dvije ili tri države. Crnogorci su, međutim, u toku hiljadu godina imali neku svoju posebnost, a u posebnih dvjesta-trista godina i svoju crnogorsku državu. Na osnovu toga, kod Crnogoraca se formirao osjećaj i shvatanje da oni jesu Srbi, ali nešto drugačiji od onih u Srbiji i da moraju imati svoju posebnost i svoju državnost.”

— 1990