Pređi na sadržaj

Tesna koža 2

Izvor: Викицитат
Pa ne idu ljudi u Tursku, Pantiću! Oni ʼoće u Jevropu, a ti iʼ vučeš nazad.

Tesna koža 2 je drugi nastavak filmskog serijala Tesna koža, snimljen je 1987. godine.

Tvorac: Siniša Pavić i Ljiljana Pavić Režija: Milan Živković i saradnik režije Vuksan Lukovac Scenario: Milan Živković

Dimitrije Pantić

[uredi]
  • Pa sad se banke ne pljačkaju pištoljima, budalo jedna, nego menicama, menicama!
  • Pun svet investitora samo se treba sudariti s njima.

Srećko Šojić

[uredi]
  • Drugovi, dolazi vreme ćorke. Upozoravam. U ćorku će uskoro da se ide kô sad u kafanu što se ide.
  • Pa ne idu ljudi u Tursku, Pantiću! Oni ʼoće u Jevropu, a ti iʼ vučeš nazad.
  • Šta je s tebe Pantiću?
  • Mućkô sam, jesam, ali… nisam ja mućko kô ovi što mućkaju. Ja sam mućkô u skladu s propisi.
  • Suzi, ćure moje malo, idi odmori se malo.

Đole

[uredi]
  • U Americi sam naučio da svoj novac ne bacam tek tako.
  • Prvo sto sam naucio u Americi, jeste da postujem vreme.
  • …i još nešto sam veoma interesantno naučio u Americi: za jedan dolar mogu da ubijem.

Dijalozi

[uredi]
Drugovi, dolazi vreme ćorke! Upozoravam. U ćorku će uskoro da se ide kô sad u kafanu što se ide.
Šojić: Drugovi, neće da može ovako. Neće slonče u lonče, tako narod kaže. — Je lʼ imamo mi kvorum?
: Imamo, ali Pantić nije tu.
Šojić: Nije važno. — Drugovi, krajnje je vreme da se u ovo preduzeće odluči i da se donese odluka: ʼoće li ovde da se ponaša domaćinski ilʼ će neko da napipa ćorku?
Glišić: Je lʼ to drug direktor preti?
Šojić: Drugovi, dolazi vreme ćorke! Upozoravam. U ćorku će uskoro da se ide kô sad u kafanu što se ide.

Šojić: Ja sam ovlašćeno lice, Pantiću.
Pantić: A šta sam ja?
Šojić: Ti si budala Pantiću, i bolje je da ćutiš, jer stalno pričaš o Turcima.
Pantić: A o čemu drugo da pričam?
Šojić: Pa ne idu ljudi u Tursku, Pantiću! Oni ʼoće u Jevropu, a ti iʼ vučeš nazad.

Šojić: Šta je s tebe Pantiću? Šta ćeš ti u moj krevet. Imaš ti svoj krevet.
Pantić: Hrčeš, ne mogu da spavam!
Šojić: Ako patiš od nesanice Pantiću, koji moj đoku uzimaš spavaća kola?

Pantić: Na tom radnom mestu možeš i noću da spavaš.
Branko: [razdražljivo] Kako da spavam? Kako da radim? Kako da čuvam banku? Spavajući, je li?
Pantić: Pa sad se banke ne pljačkaju pištoljima, budalo jedna, nego menicama, menicama! [pođe da ustane, ali ipak seda] Tamo možeš da spavaš do mile volje.

Advokat Mićko: Ako ćeš u neku ćorku možeš mirno da spavaš.
Šojić: A je lʼ ja moram u ćorku?
Advokat Mićko: Pa ja nisam gatara.
Šojić: Pa advokat si znaš profesiju.
Advokat Mićko: Mućkao si.
Šojić: Mućkô sam, jesam, ali… nisam ja mućkô kô ovi što mućkaju. Ja sam mućkô u skladu s propisi.
„Šta prima?”
„Pa… Zvečeću monetu.”
„Samo zvečeću?”
„Nije, Đole. I šušteću.”

Đole: Slušaj, u Americi sam naučio da svoj novac ne bacam tek tako.
Šojić: Pa ne bacaš Đole. Ne bacaš Đole, to je… Dao si za Slovence, sad daj i za Pantića.
Đole: Koliko?
Šojić: Određenu svotu, Đole.
Đole: Kaži koliko. [vadi beležnicu]
Šojić: E, Đole, Đole, Đole. S papiri ne radimo, ne primamo papiri. Ti papirići, menice, čekovi, to ne prima.
Đole: Šta prima?
Šojić: Pa… Zvečeću monetu.
Đole: Samo zvečeću?
Šojić: Nije, Đole. I šušteću.

Uloge

[uredi]

Spoljašnje veze

[uredi]