Pređi na sadržaj

Omerpaša Latas (knjiga)

Izvor: Викицитат

Omer-paša Latas je roman Ive Andrića, koji opisuje lik i djelo Omer-paše Latasa, za vrijeme njegovog boravka u Bosni, dok je gušio begovske bune protiv sultana.

Citati

[uredi]

„Ja znam da za mene govore svašta i da me nazivaju svakojako, ali neka i oni znaju da mi njihova mržnja i opadanja ne mogu nauditi. Svaka njihova lažna i pogrdna riječ za mene je pohvala i odličje.”


„Nisu retki slučajevi da se ljudi duboko mrze, a žele jedan drugom sve najgore i najstrašnije i da provedu tako godine i dočekaju starost i smrt, viđajući se svakog dana, izmenjujući reči i pozdrave, a da nikad ne dođe do sudara i objašnjenja.”


„Kad bismo svi mi imali mogućnosti, hrabrosti i snage da samo jedan deo svojih maštanja i najvrelijih želja pretvorimo u stvarnost, samo u jednom času svoga života, bilo bi celom svetu i nama samima odmah jasno ko smo, šta smo i kakvi smo, i šta sve mi ljudi možemo da postanemo i budemo.”


„Velika lepota je uvek opasna i po sebe i po druge. Zla sudbina lepotica je upravo u tome. Svi ih žude, a niko ih ne voli!”


„…lepota je izazivačka, besna, i kao da ne daje radosti ni onom ko je nosi ni onom ko je gleda.”


„U tom trenutku došla je sebi i izronila iz svog gneva. U prvi mah nije mogla da se pribere ni da shvati zašto ona to stoji, raščupana i polunaga, nasred sobe i pljuje na sve četiri strane oko sebe. Ali, tada je odjednom ogrnu takav hladan drhat da je trkom poletela u postelju, pokrila se preko glave zelenim perjanim jorganom, i grčevito zaplakala od unutarnje studeni, od samoće i straha.
Još preko toga onkl Niki je uspeo da se dokopa vrata i nečujno nestane iza njih.”

Spoljašnje veze

[uredi]