Danilo I Petrović Njegoš

Izvor: Викицитат
Jump to navigation Jump to search

"Va ljeto 7207 mjeseca julija 17 na neđelju Svetih otec, da jest vjedomo kako kupih sije duše spasnuju knjigu Žitije Svetago Savi, prvago arhiepiskopa i učitelja srbskago az grešni i smireni Danil, narečeni vladika cetinjski." (cetinjski vladika Danil, 1698. godine)

"Mi smo, ljubezna braćo Crnogorci, čuli da imamo hristijanskoga Cara na sjevernu stranu svijeta, Bog zna koliko daleko, i vazda smo željeli za njega i za njegovo carstvo znati, no kako smo u ovijem gorama sa svake strane zatvoreni, tako nijesmo mogli ni od koga ništa razumjeti, i nama se činilo da on za nas, kako za jednu šaku maloga među zmijama i skorpijama zatvorenoga naroda, ne može ništa znati i da njegovi poslanici ne bi mogli do nas doći. No evo danas, blagodareći Boga, njegove poslanike vidimo i njegove carske gramate u ruke imamo; poslanike, govorim, ne tuđine, nego našu braću Srblje, koji nam kažu, kako i gramate javljaju, da je ono Petar Prvi Veliki, Imperator i Samodržac Vserosijski, i da je njegovo Bogom blagosloveno Carstvo silno i prostrano više od svakoga carstva u svijet. On ratuje s Turcima, i ne ište druge slave, nego da crkve Hristove i manastijere oslobodi i na njima časni krst podigne, i da rod hristijanski ispod ljutoga jarma i sindžira turskoga izbavi. Za to dužni smo mi, i svaki hristijanin u svijet, ne samo Boga neprestano moliti, da on bude Caru našemu predvoditelj, nego i svaki po svojoj mogućnosti da se prigotovi, i duhom neustrašime hrabrosti i mužestva protiv obštega hristijanskoga neprijatelja oruža, i ako tako uzčinimo, mi ćemo se k Rusima i Rusi k nama, pri pomoći božjoj, približiti, da ne budemojedni od drugijeh daleko i Bog će biti nama pomoćnik. Kako smo s Rusima jedne krvi i jednoga jezika, tako i susjedstvom da se približimo. Oružajte se, dakle, braćo moja Crnogorci, kako vitezovi, i ja sam gotov s vama imanja i života moga ne pošteđeti na uslugu blagočestivoga Cara hristijanskoga i premiloga otečestva našega, moleći preblagoga Boga, da nam molitvom prečiste matere i svijeh svetijeh bude pomoćnik i rukovoditelj." (Vladika Danilo, govor Crnogorcima na opštenarodnom saboru, Cetinje, 1711. godina)

"Mila bi mi bila smrt da ste vi htjeli da svi ujedinjeni izginemo časno i slavno, kao što je to učinio sam Knez Lazar i Miloš Obilić koji ubi cara na Kosovu, pa najzad i sam pogibe sa svojim gospodarom i svih sedam hiljada boraca - što nas Crnogorce dovelo u ove krše - ostavivši poslije sebe slavu i čast [..] Kao što sami znate, u vaše vrijeme, za teškog bečkog rata, koliko je hrabrih Srba, Grka i Bugara, Ugara i Njemaca propalo." (Vladika Danilo, Govor na Crnogorskom zboru glavarima, Mitrovdan 1714. godine)

"A sada mene su ovdje zaustavili.. Ne znam šta će biti od mog života u tuđem carstvu, jer bih ja prvo sebe obeščastio, a zatim naša srpska plemena, kada bih molio pomoć od drugih država, i rugale bi nam se druge vjere." (Vladika Danilo, Pismo Gavrilu Golovkinu, 2. decembar 1714. godine)

"Danil, vladika cetinjski, Njegoš, vojevodič srpskoj zemlji, kupi ovo svetoje jevangelije cenoju zlatic 5 u Ivana Kaluđerovića s Risna, prineseno ot zemlji moldavskije nekotorim kupcem i semu mi od našega truda upravismo srebro obraz Hristov i četiri jevanđelista i s druge strane pečah ot srebra 5, u sve pečah 10, i priložih ga u Patrijaršiji peckoj, hramu Vaznesenija Hristova, i da ne budet nikim otimljeno ot sego hrama. Da jest prosto.

Cijena knjigi i srebru u sve zlatic 24." (cetinjski vladika Danil, 12. mart 1732. godine)

"Pozdravite sve kučke vitezove, kao vazda slobodne, i svoje gospodare, koji su umjeli čuvati svoju srpsku slobodu." (Vladika Danilo, Pismo kučkom vojvodi Petru Ilikoviću)